ALEN STIPIĆ, VODITELJ TRŽNICE: Na pakračkoj tržnici nema ni prodavača ni robe iz Pakraca

ALEN STIPIĆ, VODITELJ TRŽNICE:  Na pakračkoj tržnici nema ni prodavača ni robe iz Pakraca

Sezona je spremanja zimnice što je i vrijeme kada je građanima interesantna tržnica. Kako ona radi, što se promijenilo na njoj s godinama pitali smo Alena Stipića, koji je u LRA PC Pakrac zaposlen kao voditelj tržnice.

Dojam je da je s dolaskom jeseni tržnica interesantnija građanima. Da li je to točno?

Da, to je točno. Dolazi vrijeme spremanja zimnice. Sudeći po količinama paprike, paradajza, krastavaca koje građani u ovo vrijeme kupuju, bez obzira na dobru trgovačku ponudu, još uvijek dio domaćica sprema zimnicu, ajvar i slične potrepštine. Nešto kasnije će doći kupus, potom pred Sisvete cvijeće, nakon toga roba za kolinje tako da je tržnica u jesen doista interesantnija građanima, a time i prodavačima.

Koliko sada ima stalnih prodavača na tržnici?

Na zelenoj 25, u bijeloj 8, vanjskih je 20 stalnih i 16 u prigodnoj prodaji.

Da li je broj u porastu ili u opadanju? 

Bolja prodaja nego u Novskoj i Kutini

U odnosu na početak rada 2003. godine i prvih nekoliko godina poslije u opadanju. Pred 10-15 godina su se kod nas i u okolnim gradovima počeli pojavljivati veliki trgovački lanci koji su došli s jeftinijom robom i to se odrazilo na interes građana za robom na tržnici pa onda i kod prodavača. To je posebno vidljivo na vanjskom dijelu gdje se prodaje odjeća i obuća te razne kućanske potrepštine gdje je broj prodavača pao drastično. Posljednjih godina, kada se, da tako kažem, smirila trgovačka ponuda, broj prodavača na tržnici stagnira. Naravno da na to utječe i pad broja stanovnika koji gravitiraju pakračkoj tržnici. To nije pojava samo u Pakracu, nego svugdje u okruženju. Stalni prodavači mi kažu da imaju bolju prodaju nego u Kutini i Novskoj, dok je Daruvar nešto ispred nas, mada je i tamo promet u opadanju.

Zašto smo mi jači od Kutine koja je triput veća od nas?

Ne znam niti ja, ali tako kažu sami prodavači. Možda je razlog tome što je tamo bolja trgovačka ponuda. Baš ti prodavači iz Kutine se uvijek raspituju kada je slijedeća licitacija mjesta. Inače se našim prodavačima sviđa ovaj raspored na tržnici što pokazuje da većina njih godinama zadržava svoje prodajno mjesto i ne pokušava ga zamijeniti. Vjerojatno mnogi od njih imaju svoje stalne kupce i ne žele da ostanu bez njih zbog toga što bi ih morali tražiti po tržnici. Prvih nekoliko godina je na licitacijama možda bilo kakvih pomaka. Sada je to fiksno već godinama.

Koliko uopće košta zakup mjesta?

To je različito, ovisi o vrsti artikla, veličini prodajnog mjesta i položaju. Na zelenoj tržnici je to mjesečno od 100 do 150 kuna, u bijeloj od 120 do 160 kuna, a na vanjskom dijelu od 200 do 230 kuna. Cijene su slične na svim tržnicama u okruženju.

Je li problem naplatiti najamninu?

Nikakav. S tim valjda svi računaju.   

Najbolje radi bijela tržnica

Dojam je da najbolje radi bijela tržnica?

Mogao bi se složiti s time, posebice kada je u pitanju piletina Galović i mliječni proizvodi OPG Jareš. Potrošači su valjda prepoznali te proizvode. Činjenica je da je bijela tržnica oduvijek puna i niti sada u njoj nemamo slobodnih mjesta. Ovo je i prva godina kada nije posve popunjena zelena tržnica. Na posljednjoj licitaciji se nisu pojavili ponuđači za dva ili tri mjesta.

Pored Galovića i Jareša, čini mi se da jako dobro radi i vanjska pecara s ponudom mesa s ražnja i roštilja?

Da naš popularni „Švabo“ radi jako dobro. To je tradicija naše tržnice koja nije svugdje prisutna. „Švabo“ inače radi još samo u Daruvaru. Koliko znam ponude tih artikala nema niti u Kutini, Novskoj, Garešnici i Grubišnom Polju. Jedan od razloga dobrog interesa je vjerojatno i u tome što u našem kraju ne možeš nigdje kupiti na kilogram sječenog odojka ili janjetine s ražnja. Osim što jedu tu pod njegovim krovom ljudi nose tako pripremljeno meso i kući.

Uskoro će krenuti sezonska prodaja cvijeće, kako sadnica tako i rezanog ili u buketima. Dojam je da i ta vrsta prodavača u Pakracu radi jako dobro? 

Da i oni su zadovoljni s našim građanima kao kupcima, posebno sa sadnicama cvijeća i povrća. Osobito su bili zadovoljni ovog proljeća kada je prodaja išla bolje nego ikada. Valjda su se ljudi uplašili korone pa su masovno sadili vrtove. I oni koji to do sada nisu radili.

Dojam je da nikada nije bilo toliko interesa za tržnicom koliko u doba korone i epidemioloških mjera. Poput zabranjenog voća?

Da, jedan ili dva četvrtka nismo radili. Onda smo otvorili najprije bijelu tržnicu, pa zelenu, pa petkom prigodna prodaja sadnica. Sve uz ograničeno kretanje tako da smo tek kada smo napravili red shvatili koliko ljudi prođe kroz tržnicu. Dok tržnica redovno radi, u ta tri ili četiri sata ljudi dolaze i odlaze i nitko se ne zamara s brojem posjetitelja. Kada smo petkom puštali na tržnicu grupe od 10 osoba, shvatili smo da smo ih imali između 60 i 70, dakle sedamsto ljudi.

U ta dva mjeseca strogih epidemioloških mjera ljudi su bili nevjerojatno disciplinirani i strpljivi; držali se distance i reda. Korona je i dalje prisutna, postoje i mjere poput dezinfekcije ruku i nošenja maske. Međutim posljednjih četvrtaka ih se sve manje ljudi pridržava. Zašto?

Neki su bili disciplinirani, ali neki baš i ne. Mi i dalje na ulazu imamo dezinficijens i obavijest o obveznom nošenju maske. U početku su svi nosili maske, sada više to nije činjenica. Zašto, ne znam. Obavijest stoji, ja tu i tamo nekog upozorim, vide da drugi nose maske, ali uvijek ima ljudi koji žele biti drugačiji. Što bih ja još trebao – zvati policiju?

Ono što vidljivo nedostaje u ponudi na tržnici je riba. Zašto je nema, osim pred Božić i Uskrs?

Nedostaje riba

Ako je i tada uvijek bude, jer znalo se događati da je nema i tih dana. Prodavači nemaju interesa. Živa riba kao prodajni artikl je zahtjevna. Traži posebno vozilo s bazenom i kisikom što je skupo. Pokazuje to podatak da su dvojica obrtnika koja su bila registrirana u širem okruženju obrte zatvorili uslijed neisplativosti. Između ostalog jer je riba kod nas još uvijek uglavnom prigodničarskog karaktera. Uzgajivači iz Poljane nemaju za takvu prodaju interesa. Njima je to mala količina. Ako dođe, to je riba iz Končanice. Te ljude poznajem pa ih namolim da dođu bar ta dva četvrtka godišnje. Tada se proda 500 do 700 kilograma ribe

Može li kuna ili dvije po kilogramu veće cijene biti razlog da ljudi odlaze po paradajz, papriku, krastavce u markete, nego po domaći proizvod na tržnicu?

Nesumnjivo je da je povrće i voće na tržnici puno kvalitetnije i svježije, no i nešto skuplje. Nekima očito je ta mala razlika u cijeni bitna ili principijelno neće platiti nešto skuplje ako negdje drugdje to mogu dobiti i jeftinije. No činjenica je da su nekim obiteljima četvrtkom prijepodne svi odrasli članovi na radnim mjestima koje ne mogu napustiti pa su time osuđeni da voće i povrće kupuju u marketima ili subotom u Daruvaru.

Također je čudno da je jako mali broj domaćih, pakračkih, prodavača. Zašto?

Nema Pakračana među prodavačima

Ne da govorimo o malom broju, nego slovima i brojkom samo jedan cvjećar, te povremeno, sezonski uzgajivač jagoda iz Badljevine. I meni je teško objasniti tu činjenicu. Vjerojatno je razlog što se tu nitko ne bavi uzgojem ili proizvodnjom robe koje se nude na tržnicama. Naši prodavači su najvećim dijelom iz Kutine i okoline; Banova Jaruga, Popovača…

Imamo mi u Pakracu medare, ali nam na pakračkoj tržnici med prodaje čovjek iz Garešnice, gljive šumske vrganje i lisičarke žena iz Sirača, jaja iz Kutine? Kako to?

Naša udruga pčelara nikada nije iskazala interes za prodajom na pakračkoj tržnici, osim prigodno na tematskim sajmovima. Mislim da im to nije potreba jer imaju plasman s kućnog praga, a i ja tako to rješavam. Osobno mi nije poznato da netko u našem kraju uzgaja gljive, dok su šumske nešto drugo. Za prodaju šumskih gljiva na tržnici je potrebno puno papira u vidu raznih dozvola i suglasnosti ministarstva i drugih ureda.

Da li ste vi kao zaposlenici tržnice dužni kontrolirati sve te papire kao i legalnost prodaje, odnosno zabranu prodaje artikala kao što su alkohol, domaće suhomesnate proizvode, duhan i slično?

Prvi kontrolori smo mi, a potom inspekcija. Nas su ovlastili čak do te mjere da smijemo oduzimati takvu robu. Time je inspekcija sebe rasteretila. Što se tiče zabrana prodaje rakija, živih pilića i slično, s tim nemamo problema i ne sjećam se kada sam zadnji put morao intervenirati zbog toga. To smo riješili odmah u početku nakon otvaranja tržnice. Tada smo prolili puno rakije nađene na štandu i ljudi su shvatili da im to nećemo tolerirati. Nas obilaze inspekcije i za takve stvari bi platio najprije kaznu ja kao odgovorna osoba, potom tvrtka koja upravlja tržnicom i na kraju prodavač. Stoga smo takve stvari suzbili odmah na početku. Kasnije se pojavila ilegalna prodaja cigareta ispod pulta, no to je brzo suzbila carinska inspekcija tako da slobodno mogu reći da ilegalne prodaje nema.

Prodavač na tržnici nije lagan posao. Kada oni dolaze u jutro?

Doista nije lagan, a ne omogućuje niti neku veliku zaradu. Oni dolaze između pola šest i šest. Ovisno o artiklu, treba im između pola sata i sat vremena da postave štand i isto toliko da ga raspreme na kraju, između pola 12 i 12. Treba se vratiti kući i pripremiti za odlazak drugi dan na drugu tržnicu. Svi prodavači koje osobno poznajem, svaki dan osim nedjelje su na tržnici, možda petkom ne rade jer ne znam niti jedno mjesto u okruženju, osim Okučana i Našica koje su daleko da imaju petkom tržnicu. Broj prodavača se na pakračkoj tržnici smanjio i zbog toga što su neki stalni prodavači zbog nerentabilnosti otkazali obrt ili otišli u mirovinu, a mladi se rijetko odlučuju na takav način osiguravati egzistenciju.

Je li i to razlog što nam nisu uspjeli svojevremeno pokušaji da uvedemo još jedan tržni dan, subotu?

Vjerujem da da jer je većina naših prodavača subotom na tržnici u Daruvaru. Što se tiče tog drugog dana, građani znaju da kada je blagdan ili praznik četvrtkom smo mi tržnicu selili na srijedu ispred. Sada ćemo tržnicu u tim slučajevima seliti na dan poslije, petak. Za to je došla inicijativa samih prodavača. Kada smo zbog epidemioloških mjera htjeli smanjiti gužvu na tržnicu pa smo razdvojili vanjsku i unutarnju prodaju na četvrtak i petak, baš taj petak se pokazao svima kao dobar već i zbog spomenuto činjenice da osim manje tržnice u Okučanima im je slobodan dan što nije slučaj sa srijedom kada je to tržni dan u Daruvaru i Požegi. No tih pomicanja u ovoj kalendarskoj godini neće biti.

Koji je uopće postupak da bi se netko mogao pojaviti na tržnici kao prodavač?

Prvenstveno registracija. Prodavač mora biti registriran kao OPG, ili obrtnik ili trgovačko društvo. Prodavač ne može biti fizička osoba. To je praksa od 2003. godine. Progledamo i mi i inspekcija pokojoj bakici koja je kao prodavač na tržnici radila i prije usvajanja tog zakona, kada je to bilo normalno, i koja na stol donose robe za nekoliko stotina kuna iz svog vrta ili dvorišta. Naravno, nije to jedini papir. Postoje i razna popratna rješenja, ovisno o robi, kao i drugi zahtjevi: primjerice na vanjskim štandovima je fiskalizacija obvezna, osim za OPG, unutra ne. Ljudi koji se pojave sa željom da prodaju na tržnici su u sve to upućeni i s tim nemamo problema.

Pakračka tržnica nisu samo štandovi. Imamo mi i lokala za klasične trgovine i radnje. No nisu sve popunjene Zašto?

Što se tiče nas, mi praznih lokala nemamo. Oni su svi ili prodani ili u najmu. Zašto neki ne rade, ne znam. Možda i zbog te situacije sa koronom. To treba pitati vlasnike ili zakupoprimce. Zadnji lokal koji smo prošli mjesec uredili će u najam Udruzi mladih Mali most u koji će oni preseliti svoj klub mladih koji je do proljetos djelovao u Tomislavovoj ulici. Galović priprema prodaju piletina uskoro i iz jednog od tih lokala koji će urediti kao mesnicu za prodaju pilećeg asortimana, ali će zadržati i sadašnju vitrinu na bijeloj tržnici. Koliko sam shvatio u početku u lokalu neće raditi svaki dan, nego tri ili četiri dana tjedno.

Pored prodaje, tržnica je prije koronavirusa bila domaćin raznih manifestacija poput auto trka, starta biciklističkih manifestacija, braniteljskih obilježavanja, mjesto parkiranja autobusa i početka turističkih obilazaka grada i slično. Sada se to prorijedilo?

Prorijedilo se jer su epidemiološkim mjerama prorijeđena ili otkazana javna okupljanja. Ove godine je tržnica trebala biti i mjesto održavanja koncerta u povodu Dana Grada koji je otkazan. Lani je tržnica bila i središnje mjesto održavanja sajma Slavonski banovac i Grahfesta i od nikoga nisam čuo niti jednu lošu riječ, osim oduševljenja tom lokacijom. Mi smo se pripremali i ove godine, ali je i to otkazano.

Je li tržnica i u takvim manifestacijama naplaćivala iznajmljivanje?

Ne, možda vrlo rijetko. To uglavnom Grad donira ili organizira.

Je li problem s parkiranjem?

Parkiranje kao problem

I je i nije. Ne bi bio problem da ga ljudi sami ne prave. Prometni znakovi postoje i vozači bi ih trebali uvažavati kao što uvažavaju znakove na ostalim prometnicama. Do sada smo u 17 godina imali na prostoru tržnice dvije prometne nezgode. Sve je ocrtano i obilježeno. Znali smo i fizički postaviti stupce s lancima. No ljudi i to maknu, prođu kao da je riječ o vlastitom dvorištu, a ne o javnoj površini s utvrđenim pravilima. Nije rješenje niti zvati policiju da naplaćuje kazne jer će masa ljudi platiti kaznu. Samo treba poštivati znakove. Uostalom, pogledajte parkiralište u ostalim danima. Većim dijelom je poluprazno, a pogledajte gdje parkiraju pojedini posjetitelji ovdašnjeg ugostiteljskog i drugih lokala.

Govorili smo o padu interesa za prodaju na vanjskom dijelu tržnice. Time je ostao prazan ugao u pozadini tržnice prema Prolazu baruna Trenka koji vozači koriste kao parkiralište, ali zbog gužve i skućenog prilaza do njega dolaze vrlo teško. Ne bi li bilo rješenje da se sadašnja kombi i sezonska prodaja, prvenstveno cvijeća, preseli na taj dio i isprazni parkiralište na ulazu?

Ne bi. Kao prvo, vozači tamo ne bi smjeli parkirati jer to nije javno parkiralište već je ono namijenjeno prodavačima. Imamo primjer u Daruvaru gdje su na tržnici selili prodavače što je izazvalo njihovo veliko nezadovoljstvo pa su neki i odustali. Naša sezonska prodaja je bogata ponudom prvenstveno zbog zadovoljstva prodavača. Nalaze se na ulazu, za oko zapinju i kupcima koji nisu imali namjere kod njih kupovati. Mi smo na ulazu u vanjski dio na zahtjev prodavača postavili i štandove gdje oni prvobitno nisu bili predviđeni. I naši prihodi su od toga dobri. Ako ih budemo selili, dio njih ćemo sigurno izgubiti i zbog toga ću se boriti protiv seljenja prodavača. Ako oni nešto ne vole, to je mijenjanje lokacije na tržnici.

Objekt tržnice je star 17 godina. Ima li potrebe da se nakon toliko korištenja nešto ozbiljnije popravlja, mijenja?

Manje popravke odrađujemo sami. Proljetos je saniran krov iznad ureda na sjevernoj strani koji je povremeno i mjestimično prokišnjavao. Koliko je to bilo uspješno vidjet ćemo uskoro kada počnu obilnije kiše. Ovih dana ćemo sami početi sa sanacijom fasade. Mjestimično ćemo je, gdje to treba, gletati i sve ponovo obojiti, onim tempom koji nam budu dozvoljavale ostale obveze.

Potrebe za određenim većim popravcima uvijek ima. Tim više, a nakon 17 godina svakodnevnog rada u njoj, smijem reći da neke stvari u startu nisu dobro napravljene. Međutim objekt još uvijek dobro izgleda.

U startu vas je bilo zaposleno četvero, a sada samo dvojica. Osjeti li se to?

Osjeti se prvenstveno kroz nedostatak čistačice, posao koji sada obavlja servis. Kada nas je bilo četvero, bilo je i puno više posla. Mislim da smo u početku imali tri puta više prodavača. Štandove smo nakrcali svugdje oko zgrade, i tamo gdje nije bilo predviđeno. Tako je bilo i kupaca. Nažalost to sada nije tako.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
0Share on LinkedIn
Linkedin
Print this page
Print
Email this to someone
email