ALEN ROVAZDI, PAKRAČANIN U NJEMAČKOJ Trenutno bez planova za povratak

ALEN ROVAZDI, PAKRAČANIN U NJEMAČKOJ Trenutno bez planova za povratak

 

Dugotrajni ili stalni odlazak u Njemačku već najmanje pola godine je hit tema, kako u medijima tako i u brojnim razgovorima među ljudima. Bez obzira vodili se oni na službenim mjestima poput sjednice gradskog vijeća ili u kafiću, obiteljskom krugu, svi govore o tome. Kako tamo žive naši ljudi pokušali smo doznati u prepisci elektroničkom poštom s Alenom Rovazdijem. Smatrali smo ga idealnim sugovornikom s obzirom da je tamo otišao prije više od tri godine, ali je kasnije povukao cijelu obitelj: suprugu Vandu (rođenu Pejša), kćer Irmu (11 godina) i sina Vitu (sedam godina). Naravno, ovo su njegova iskustva što ne znači da svi koji su otišli, a čiji broj je nemoguće utvrditi, misle jednako i da su na jednak način doživjeli svoju novu životnu i radnu sredinu. Razumljivo je da su neka pitanja, previše osobna,  ostala neodgovorena, ali intervju je u svakom slučaju jedno interesantno osobno iskustvo. „Čuvali“  smo se zaključaka i savjeta želeći vam pružiti samo informacije na osnovu kojih ćete vi sami zaključiti isplati li se…

Kada ste otišli u Njemačku i u koje mjesto točno?

U Njemačku sam došao u lipnju 2014. godine. Sigurno godinu dana prije toga sam se pripremao i internetom tražio posao i smještaj. Poznanika ili rodbine u Njemačkoj nismo imali niti ja, ni Vanda. Kako su sva ta nastojanja bila bezuspješna, na preporuku poznanice angažirao sam “agenta” za zapošljavanje. U najvećem broju slučajeva ti “agenti” su naše gore list koji duže ili kraće vrijeme borave u Njemačkoj, bolje znaju jezik i pretražuju oglase za posao u Njemačkoj te angažiraju naše ljude. Uz simboličnu naknadu od 600 eura! U tom poslu nema nikakve pravne zaštite. Konkretno, mene je “agent” prodao pod kuhara u jedan ogroman restoran  s tisuću sjedećih mjesta u malom mjestu Waging am See blizu Salzburga. Došao sam na dogovoreno mjesto vjerujući kako ću u restoranu prati suđe, guliti krumpir i slične poslove za koje sam bio kvalificiran. Međutim, nakon 10 minutnog razgovora sa šefom kuhinje  pri čemu je on  govorio, a ja sam samo odgovarao: …”Kein Problem,” – što sam jedino znao od njemačkog jezika, obukli su me u bijelu, krasnu kuharsku odoru, kuharska kapa na glavu, doveo me u kuhinju, u ruke dao dnevni jelovnik i ostavio.  Tada sam prvi put u životu vidio neke naprave. Uglavnom, trebalo mi je  sedam minuta da dam otkaz. Nisam školovani kuhar i ne znam kuhati, bio je moj odgovor na pitanje “Warum?”. Nekako su me ipak nagovorili da ostanem, nahranili i tu je započela moja kuharska karijera koja se nastavila u još nekoliko restorana u Münchenu i okolici. Moram napomenuti da sam prvi mjesec postao lakši za 16-ak kg dok sam sljedećih mjesec dana rada u tom restoranu izgubio još dodatnih šest. I onda sam počeo dolaziti sat ranije na posao…da se najedem.

Prije odlaska prosječan život

Što ste ti i supruga radili u Pakracu prije odlaska?

Supruga, koje je ima srednju ekonomsku struku, radila je kao prodavačica u trgovinama mješovitom robom, kladionici, Hrvatskim šumama. Ja sam elektromehničar i 13 godina sam radio u Lipik Glasu, prije i poslije tog posla kao ugostitelj. Živjeli smo u vlastitom stanu na Jugu  prosječnim  pakračkim životom i standardom.

Ima li neki konkretan motiv ili razlog vašeg odlaska iz Pakraca i Hrvatske?

Ono što me nagnalo da spakiram kofere i krenem u Njemačku je nemogućnost pronalaska stalnog zaposlenja, s normalnim radnim vremenom i primanjima dovoljnim za pristojan život moje obitelji. Zadnje dvije godine mog boravka u Hrvatskoj, konkretno u Pakracu, to je bila nemoguća misija.

Koliko si tada imao godina?

U Njemačku sam otišao u 40. godini života.

Da li ste otišli svi skupa ili postupno najprije ti pa supruga, pa djeca?

Krenuo sam sâm. Godinu dan poslije mene došla je supruga Vanda u posjetu, bolje reći u izvidnicu. Ostala je raditi to ljeto.  Tada sam već  pronašao stan i uvjeti za dolazak cijele obitelji bili su spremni. Krajem kolovoza 2015. dolazi do preseljenja ostatka obitelji u mjesto Maisach nadomak Münchena.

Jezik najveća prepreka i povlastica

Jesi li ikad prije konačnoga odlaska bio u Njemačkoj?

Nikada prije nisam bio u Njemačkoj. Moji najveći dometi bili su shopping izleti u Barcz, i Bosansku Gradišku.  Nisam bio baš svjetski putnik.

Je li itko od vas  govorio  njemački jezik i kako je brzo išao napredak s jezikom?

Njemački jezik učio sam u osnovnoj školi tako da osnove, ali samo osnove, gramatike sam poznavao. Bez aktivnog korištenja jezika mogu reći da sam došao totalno nepripremljen. Jezik je najveća prepreka, ali i povlastica,  za dobivanje boljih, kvalitetnijih i bolje plaćenih poslova. Ne mogu reći da sam tijekom tri godine boravka u Njemačkoj zadovoljan svojim jezičnim napretkom,  ali sam zato presretan s kvalitetom govora njemačkog jezika Irme i Vite. Nakon dvije godine, Irma priča bavarskim dijalektom. Usporedbe radi, to je kao međimursko narječje kod nas.

Što točno radite u Njemačkoj, jeste li prijavljeni ili radite na crno, jeste li već mijenjali poslove, je li vam poslodavac njemačka tvrtka ili neki stranac? Je li moguće mijenjati poslove?

Pronaći posao zaista nije teško, štoviše, izrazito je lako. Vanda trenutno radi kao pomoć u kućama starijih osoba u lokalnoj firmi Nachbarschafthilfe i pohađa tečaj za njegovatelja kako bi mogla raditi na boljim pozicijama i biti bolje plaćena. Cijeli tečaj financira joj tvrtka za koju radi. Zaposlena je na nepuno radno vrijeme, jer mora moći balansirati između djece, njihove škole i vlastita posla. Satnica joj je oko 120 sati mjesečno.  Ali zato postoji i dodatni posao, u Njemačkoj to zovu Nebenjob koji je potpuno legalan i popularan.  Ja posljednju godinu radim kao monter kuhinja za renomiranu tvrtku Segmüller i subotom dodatno radim u Coca-Coli. Oboje smo prijavljeni, uredno plaćeni. Kako za glavne poslove, tako i za dodatne. Ne mogu reći da sam imao većih neugodnih iskustava s isplatom zarađenog. Meni je ovo u Njemačkoj u tri godine šesti ili sedmi posao. Dakle, kao što vidite, u Njemačkoj možete birati.

Kako se odnose u Njemačkoj poslodavci prema radniku, radite li intenzivnije nego u Hrvatskoj?

Poslodavci, kao i općenito Nijemci, korektno se odnose prema nama, ausländerima. Nisam imao većih neugodnosti. Osobno osjećam nekakav pritisak, ali to nije nametnuto od strane poslodavca već više kao  pritisak potrebe za dokazivanjem. U tuđoj zemlji s nedovoljnim znanjem jezika moraš raditi više od domicilnih ljudi. To je normalno.

Koliko sati tjedno radite, obračunava li poslodavac prekovremene, rad nedjeljom, noću, praznikom?

Vanda uz redovnih 120 sati glavnog posla, radi dodatni posao, oko 45 sati uz još ponešto na crno. Meni je mjesečna satnica 200-230 sati plus dodatni posao, sve definirano ugovorom o radu se plaća.

Kolika je plaća neto, može li se zaraditi više?

Prosječna neto plaća u Njemackoj je po nekim statistikama 1400 eura. Razlike su velike. Puno toga ovisi jesi li samac ili imaš obitelj. Porezna klasa za samce na mjesečnoj razini odnese oko 200 eura. Uz dodatne poslove koji su do 450 eura mjesečno neoporezivi može se zaraditi više.

Stan od 170 kvadrata

Gdje stanujete  i koliko plaćate najamninu, koliko režije?

Stanujemo u iznajmljenom stanu veličine 170 četvornih metara. Mjesečna stanarina iznosi 1100 eura. Smatram se sretnikom, jer stan te kvadrature košta mnogo više.

Koliko je u Njemačkoj potrebno mjesečno za hranu, sanitarije i sve ostalo?

Mjesečno za hranu četveročlana obitelj potroši 350-400 eura. No taj iznos može jako varirati, jer službena statistika kaže da se po osobi za hranu potroši oko 240 eura. Naravno da to podrazumijeva hranu u restoranima što Nijemcima nije strano i mogu si priuštiti. Mogli bismo i mi, ali trenutno smo orijentirati na neke druge stvari. Prvenstveno na djecu i sve što njima treba.

Jeste li kupili nešto vrednije od namještaja ili kućanskih aparata?

Stan smo iznajmili potpuno prazan. Na početku sam ga opremio prikupljanjem i kupovinom namještaja preko oglasnika. Vrlo je popularan E-bay. Ljudi poklanjaju, mijenjaju, prodaju namještaj, električne uredaje. Fascinantno je koliko možete opremiti stan po povljnoj cijeni ili besplatno, jer ljudi ovdje drugačije razmišljaju, češće mijenjaju namještaj pa tako imaju dosta viška. Kako smo s vremenom  financijski stabilizirali, dio tog istog namještaja smo poklonili i kupili novi.

Što je u Njemačkoj skuplje, a što jeftinije u odnosu na Hrvatsku?

Iznenadila me je cijena kruha. Vekna od  650g  košta 2,5  eura,  ali je zato pivo jeftino! Pakovanje od šest politrenih piva  košta 1,67 eura. To je oko 12 kn.

Može li se uz takve cijene i troškove života od plaća za sve vaše poslove  uštedjeti?

Ukoliko oba supružnika rade puno radno vrijeme nije problem nešto staviti na stranu, a živjeti pristojnim, ispunjenim životom.

Hrane se kao i u Pakracu

Jedete li hranu kao u Pakracu ili ste promijenili prehrambene navike?

Vanda kuha isto kao i u Hrvatskoj. Do nekakve velike promjene u prehrani nije došlo.

Nosite li hranu i piće iz Hrvatske kada dođete u posjet Pakracu?

Obvezno se iz Hrvatske dovoze Podravka juhe, Čokolino, suhomesnati proizvodi, Cedevita…

Idu li djeca u školu (njemačku ili hrvatsku), da li su imali problema s adaptacijom i jezikom?

Od prvog dana dolaska, Irma pohađa redovnu njemačku školu. Morala je samo ponovo pohađati treći  razred koji je u Hrvatskoj već bila završila. Vito je krenuo u prvi  razred nedavno, a Irma je sada upisala peti razred Gimnazije u Gröbenzellu. Ona putuje Sbahnom (lokalni željeznicki prijevoz Münchena) 10-ak minuta do škole, dok Viti toliko treba pješice do svoje škole.

Što si morao kupiti djeci za školu, a što su djeca dobila?

Na početku školske godine dobili smo spisak opreme koju moramo kupiti djeci dok su udžbenici i radne bilježnice besplatne.

Koliko je djeci udaljena škola, a koliko vaša radna mjesta?

Vanda radi u mjestu gdje živimo i bližoj okolici dok ja do mog radnog mjesta putujem 35 km. Irma putuje Sbahnom (lokalni željeznicki prijevoz Münchena) 10-ak minuta do škole, dok Viti toliko treba pješice do svoje škole.

Govorite li kod kuće hrvatski ili njemački?

Kod kuće govorimo hrvatskim jezikom,  ali se djeca ponekad malo „izgube“ u igri pa zašprehaju.

Gledate li hrvatsku ili njemačku televiziju, pratite li na portalima vijesti iz Hrvatske i Pakraca?

Ne znam ni imamo li televizor u stanu. Šalim se, ali iskreno, gledamo samo filmove i serije na internetu. Ponekad pratim vijesti na hrvatskim portalima.

Idu ju li djeca na kakve slobodne aktivnosti, primjerice treniraju li sport,  kulturne sekcije i slično?

Vito trenira nogomet u lokalnom klubu SC Maisach i to se ne plaća.

Idete li vi na utakmice, u kino, izlaske u restorane i slično?

Jako rijetko idemo u restorane, ali smo se Vanda i ja nedavno  počastili koncertom Robbie Williamsa, a djecu smo odveli u Legoland, bili su oduševljeni.

S kim se družite (Hrvatima, Nijemcima, drugim narodima, miješano)?

Ono malo slobodnog vremena što imamo, provodimo s djecom, a ponekad s jednom obitelji, poznanicima iz BiH i jednom rumunjskom obitelji.

Jeste li koristili liječničku ili zubarsku uslugu i plaća li se to?

Zdravstveno osiguranje plaća poslodavac, ali neki zahvati kod zubara ili lijekovi  moraju se dodatno platiti.

Koliko si  puta u tih godinu dana bio kod kuće, sâm ili s obitelji?

U Hrvatsku dolazimo dvaput godišnje, bili smo nedavno, djeca su ostala tri dodatna tjedna kod svojih baka i djeda, a mi smo se morali vratiti na posao.

Jesi li bio na ljetovanju u Hrvatskoj s obitelji?

Ove godine smo (napokon) svi zajedno bili na ljetovanju na Jadranu.

Što bi se moralo dogoditi u Njemačkoj, a što u Hrvatskoj i Pakracu da se vratiš?

U Njemačkoj…da poskupi pivo. Naravno, to je šala, ali se ničega boljega nisam mogao sjetiti. Za Hrvatsku sam siguran da se ništa neće promijeniti za moga života, samim time, isto vrijedi za Pakrac. Stoga, ne, nemam planova za povratak.

Što bi još htio istaknuti za kraj ovog razgovora, a da te nisam pitao?

U Njemačkoj su 24. ovog mjeseca bili izbori za Bundestag –  njihov parlament. Ima  predizbornih plakata, ali nema pečenih janjaca i volova. Nema euforije među narodom kao da će im to nešto promijeniti u životu, da im to ima životno značenje. Država je uređena, sustav funkcionira, ima posla, ljudi su zadovoljni, imaju mogućnosti. Ovdje biti političar nije na listi sto najpopularnijih zanimanja, jer je velika odgovornost, a financijski ti ne osigurava ostatak života, kao što je to kod nas. U Njemačkoj te cijene ako si dobar stolar, kvalitetan soboslikar, bravar. Ljudi se ovdje ne srame svojih zanimanja, ponose se svojim radom i plaćeni su za njega, isto tako i cijenjeni. Ne kite sa ecc., bacc, dopisnim fakultetskim titulama. Koliko i kako radiš toliko i vrijediš.

Podjelite na društvenim mrežama...
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
0Share on LinkedIn
Linkedin
Print this page
Print
Email this to someone
email